уторак, 9. јул 2013.

Italy 2013 - 2/8

Maranello.
Mali grad kod Modene , prva asocijacija - Ferrari. I prvo što ćete primetiti kada udjete u gradić je sigurno neki Ferrari.
Odlazimo do muzeja, ne zadržavamo se dugo.Meni je čak možda više od Ferrarija bila zanimljiva voštana figura gospodina Enca u svojoj kancelariji.(http://en.wikipedia.org/wiki/Enzo_Ferrari). Zanimljivije od muzeja je svakako isprobati Ferrari. Za 10 min tog zadovoljstva treba dati oko 100 evra. Tj 80 + 20 za saputnika (u ovom slučaju to sam ja), i ako želite da sve to bude snimljeno kamerom koja je postavljena iza zadnjih sedišta to je plus 20 evra. Da li je to previše, i još za 10 min? Verovatno da nije malo, ni za nekog "Evropljanina". Ali, kad sam računala koliko rečimo prosečan pušač u Srbiji potroši na cigarete u jednoj godini, frapirala sam se. A da ne govorimo o zdravlju koje nema cenu. Oni verovatno i ne razmišljaju o tome,ali zato će verovatno ovako nešto komentarisati kao "bačene pare". Onda sam rekla Njemu: "Ne razmišljaj više, daj... tvoj novac.. priušti sebi nešto!" Vožnja je trajala toliko, 10 minuta ,oko 8km, sa suvozačem naravno, i začudjujuće - to i nije delovalo kratko. sasvim dovoljno. I da , bio je crveni kabrio. I da, pevala sam prvi hit OK benda "Ferari crveni"..I da - vuče kao lud. Ali ja nisam neko ko se "loži"  na mašine (sem što su mi avioni fascinantni), tako da.... ništa spektakularno za mene.












Firenca.
 O ovom gradu sve možete pročitati na nekim drugim stranama, i nema sumnje da je to jedan od najznačajnijih gradova evropske pa i svetske umetnosti. I da je neverovatno posećen. Što se mene tiče, tri neke slike koje mogu da prizovem na pomen Firence, jesu panorama grada sa trga Mikelandjelo, stari most na reci Arno, i svakako naša baza naredna tri dana - Classic hotel. Ostalo što mogu reći iz prve ruke jeste da je Firenca poprilično skupa , sem naravno u hipermarketima gde možete naći i jeftinije stvari nego kod nas. Da, Italijani deluju zaista kao neverni, ženskaroši, bulje, dobacuju, ali to sve deluje nekako smešno, za razliku od Srbije gde mi je odvratno i neprijatno. Možda imaju više stila, hah. A kad smo kod stila, nešto i ne videh lepe žene, rasne, a la Monica Bellucci. Naprotiv-sitne,niske,tamnopute, ne lepog lica uglavnom, da sam se sa svojih 165 osećala kao...... Da ne vredjam, ali u Srbiji za nekoliko sati možete videti lepše ljude nego tamo što sam videla za 8 dana. A ni muškarci nisu kao iz filmova, toliko trendi i mačo, jest da se trude ali...Dobro, u Rimu možda još i možete videti neke koje će opravdati  ona uvrežena mišljenja o tome kako Italijani izgledaju, ali ni približno dobro kao što mislimo. Ispade da smo stvarno lepa nacija, kad poredim sa svim onim ljudima iz celog sveta koje sretoh po italiji. No,dosta o tako nekoj trivijalnoj stvari, ali šta ću kad sam primetila...I voze kao ludi, užaaas. Totalno stresno,samo gledaš kad će te neko zveknuti, ne poštuju pravila, bahati i bezobrazni (vozači).. Zato ja volim Nemce, mislim da su sušta suprotnost po mentalitetu. Ne volim rizike i volim pouzdanost, organizovanost...Firenca beše?? Šta reći još...možda slike govore više od reči.A hotel u kom smo bili mi se baš baš dopao. I stvarno je klasik. I recepcionerka koja nas je dočekala,jedno divno, toplo, prijatno stvorenje. Najpozitivniji utisak što se tiče ljudi u Italiji tih dana.
to be continued...






























субота, 22. јун 2013.

Venecija

Jedan od onoh gradova koje morate videti bar jednom.
Jedan od onih gradova u kom ljudski faktor nije mogao da mi naruši opšti utisak.
I jedan od onih gradova kome poželim da se vratim često, bar na nekoliko sati...

Nervira me prevelika gužva,ali u Veneciji se toliko brzo naviknem, da mi ljudi uopšte ne smetaju da je doživim. Ne smeta mi ni milion radnji, ni to što se, kažu, toliko iskomercijalizovala. Što se trguje na sve strane, što je romantika na gondolama usiljena. Ne, jer Venecija je za mene mnogo više. Dah prošlosti. Podsećanje na to koliko je ludosti ili hrabrosti bilo potrebno da se u IX veku stvori grad na 118 ostrva. Da se izgradi na temeljima od drvenih balvana koji su do 9m zabijeni u meko glineno tlo.

I svaki put pomislite da ćete se ovoga puta snaći i nećete zalutati medju uskim, sličnim uličicama, i svaki put ona uspe vas prevari. Da vam pokaže još jedno svoje lice. Tako stara a dostojanstvena, pomalo teatralna, pomalo kitnjasta i tajanstvena, puna uspomena, ona na koju ne možete ostati ravnodušni. Samo to ne. Na njoj se prošlost jasno iscrtava iako smelo prkosi godinama. Prkosi prirodnim silama i modernom vremenu. Ne zna za automobile, staklene zgrade i ludila u diskotekama.To od nje ne očekujte.

Ali ono što od nje možete očekivati ako uspete da  isključite horde turista, glasove na svim jezicima sveta, lažne Luois Vuitton i Burberry torbe i prave mahere trgovine, jeste osećaj da vas je neko spustio na pozornicu neke stare predstave, na mesto gde nema mesta presiji koju nosi treći milenijum. Trg Svetog Marka se naravno podrazumeva, a meni je nekako omiljena Duždeva palata. Najinspirativnija, najlepša. Crkvu Santa Maria della Salute kad pogledam ne mogu a da se ne setim Laze Kostića. I ne mogu da ne "iskuliram" na stepeništu ispred. A ono što mogu, jeste da vam kažem da obavezno posetite Veneciju. I da vam ne postane jedan od omiljenih gradova, jedinstvenost i uzbudljivu biografiju joj ne možete osporiti.